Medenjaci, Lebkuchen, Gingerbread… Ovisi u kojem dijelu planete se nalazite, uz sitne razlike kolačiće ili kekse s medom i đumbirom u glavnim ulogama rade gotovo svi… I dok ste u pethodnoj objavi doznali sve o njihovoj povijesti te dobili recept za mekšu (njemačku) verziju, ovdje nastavljamo priču…
Osim meda, drugi najvažniji sastojak je đumbir pa su ovi keksići u dobrom dijelu svijeta po njemu i dobili ime. Osim što im daje okus, on ih pomaže i očuvati dulje vremena, što je u povijesti bilo izrazito važno, a o njegovoj ljekovitosti ne treba trošiti puno riječi jer se gotovo sve već zna.
Ono što je pak manje poznato je priča o oblikovanju keksa u ljudske figure. Kako ova verzija ima puno veću količinu brašna, tijesto je pogodnije za oblikovanje. To su iskoristili na engleskom dvoru u vrijeme Elizabete I. (16. stoljeće). Naime, ona je svojim najvažnijim gostima poklanjala gingerbread kekse koji su ličili na njih same. Osim toga, diljem Europe su se keksi oblikovali u svece i takvi poklanjali u blagdansko vrijeme. Rusi su imali svoje figure (iako ih se ne može nazvati baš u potpunosti ljudskim) – njihovi su keksi ličili na babuške i koloboka (okrulo žuto biće od tijesta koje neodoljivo podsjeća na danas planetarno popularne smajliće).
I tako smo došli do vjerojatno najpoznatijeg keksolikog čovječuljka imenom Gingerbread Man. Nastao je u Americi i to kao priča objavljena u jednom časopisu za djecu. Priča ide tako da starica odluči svog muža iznenaditi gingerbreadom u obliku čovjeka. Kad je otvorila pećnicu, Gingerbread Man je oživio, pobjegao i do kraja priče pokušavao uteći njoj i ostalim progoniteljima koji su u njemu vidjeli ukusan obrok, pri tome pjevušeći “trči, trči najbrže što možeš, ja sam Gingerbread Man, ne možeš me uhvatiti”. Spojler alert – na kraju ga uhvati lisica (lukava kakva je) i pojede ga… I bio je to kraj za Gingerbread Mana…
Ovdje je recept idealan za izradu ovakvih keksića, a na vama je kako ćete ih dekorirati. Ovo su samo neke od verzija kako su prošlih godina izgledali kod mene 😉
Planetarno poznati božićni keksići
- 220 gr smeđeg šećera (po mogućnosti melasa za tamniju boju)
- 180 gr meda
- 1,2 dcl vode
- 3 žličice đumbira u prahu
- 2 žličice mljevenog cimet
- 1 žličica mljevenih klinčića
- 215 gr maslaca
- 550 gr glatkog brašna
- 1,5 žličica sode bikarbone
- 1 prstohvat soli
- 300 gr šećera u prahu
- nekoliko žlica limunovog soka
- jestive boje
- 300 gr šećera u prahu
- 2 bjelanjka
- limunov sok (po potrebi)
- jestive boje
-
Na laganoj vatri stavite topiti šećer, med, vodu i začine. Kuhajte dok se sav šećer ne otopi pa maknite s vatre. Umiješajte maslac pa stavite hladiti 15-ak minuta.
-
U međuvremenu pomiješajte brašno, sodu bikarbonu i sol. Umiješajte (drvenom špatulom) u ohlađenu smjesu. Najbolje je dodavati praškaste sastojke u nekoliko navrata kako bi se bolje umiješali. Stavite smjesu u frižider na nekoliko sati (najbolje preko noći).
-
Kad se smjesa stvrdnula razvaljajte ju na pobrašnjenoj podlozi i izrezujte oblike po želji. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 190 stupnjeva cca 6-8 minuta. Ostavite da se ohlade u limu jer će u početku biti mekani.
-
Pomiješajte oko 150 gr šećera u prahu s 2-3 žlice limunovog soka. Kad dobijete kompaktnu smjesu, postupno dodajte još malo pomalo ostatak šećera dok ne dobijete teksturu kakvu želite. Dodajte boju po želji
-
Bjelanjke stavite miksati na srednjoj brzini dok se ne počnu pjeniti. Dodajte šećer u prahu pa miksajte dok se ne povežu sastojci. Pojačajte brzinu na maksimum i miksajte dok ne dobijete sjajnu ljepljivu masu. Ako je potrebno dodajte još šećera u prahu ili malo razrijedite s par kapi limunovog soka. Dodajte boju po želji.
